Nastavljamo sa putovanjem..... Ni ljeto 2015.god. nisam kući već malo preko bare. Ispunila se želja za Amerikom.
Kao učesnik programa work and travel dospjela sam na Floridu, tačnije Fort Walton Beach. Za pomenuti program čula sam još prije dvije godine ali sumnja u sebe i famozna besparica spriječili su me da se prijavim. Konačno sam prelomila u januaru da ću definitivno pokušati, u februaru skupila pare i početkom marta obavila svu potrebnu papirologiju. Naravno, detaljnije o samom postupku prijave i šta vam sve treba naći ćete na ovom linku http://www.workandtravel.iskustvo.org/ .
Vraćamo se na moje iskustvo u dalekoj zemlji. Let Bg-Frankfurt-Hjuston-FWB trajao je oko 15h…sreća je da nisam dugo čekala između letova i što imate sve pogodnosti u avionu (hrana, piće, wc, tv, slušalice, ćebe..). Kad ste već tu, proćaskajte sa putnicima pored vas, koji kao i vi žele što prije stići gdje god da su krenuli. Moj saputnik bio je inžinjer poljoprivrede a hobi mu je proučavanje i sakupljanje gljiva…I mojoj mami ali za pareee. Protutnjalo je i tih nekoliko sati te stigoh u mali gradić, gdje me niko ne čeka niti poznaje. Taxijem sam stigla do privremenog smještaja (kod tri momka iz Srbije). Momci su me dočekali sa paketom piva, koje nije ni približno našem pivu, koje dovršismo u praznom bazenu. Kuća pripada vojnoj udovici sa Tajlanda kojoj očigledno nije stalo kako joj kuća izgleda niti gomila stvari oko kuće.
Narednih pet dana sam provela tražeći smještaj i u razgovoru sa novim poslodacem u hotelu Holiday Inn Resort http://www.holidayinnresorts.com/hotels/us/en/fort-walton-beach/fwbbh/hotel. Mr Keith pokazao se kao sjajan šef (bar prema nama studentima), uvijek je bio tu za nas. Čak je odlazio sa svakim kandidatom u kancelariju gdje dobijate socijalni broj, pomoću kojeg možete da radite i važi vam 10 godina. Moja početna pozicija bila j ebaser-čistač stolova, pa hostesa I na kraju sezone konobar. Radilo se 40h sedmično, dva dana slobodno (taman za plaže koje su predivne), satnica 9$ plus bakšiš (host). Konobarima je manja satnica jer je dobaaar bakšiš. Praksa ovog hotela je da konobari podijele bakšiš sa hostom, baserom ukoliko su im pomogli, što je bila sića. To vam samo pokazuje da se borite za bolju poziciju i da ne očekujete ništa ni od koga.
Pored posla nalazilo se vremena za izlazak i
žurke.stariji od 21.god. mogu piti i nosite pasoš sa sobom jer nećete moći ući u
klub. Nemojte se iznenaditi načinu oblačenja niti plesanju. Niko tu nikog ne
gleda kako se obukao niti šta radi. Prići će vam bez pardona, i momci i cure. Mada
nemojte izlaziti samE, bolje sa nekim ko poznaje grad i ne brinite se. Ljudi
izlaze da se zabave, piju i nahvataju štogođ ako im se posreći. Ples je…pa
twerk uglavnom 
Šansa za drugi, treći posao je velika. Ukoliko želite, možete naći jer je sezona i svi traže radnike u ugostiteljstvu. Raspitatjte se o kompaniji gdje planirate raditi prije nego počnete.
Moj drugi posao bio je Waffle House, lanac restorana brze hrane. Tipični restorani iz filmova koje smo svi gledali. Ona teta što šeta sa kafom i služi, bila sam i ja. Prođete obuku koja se plaća (9$ sat) i traje par dana. U početku se čini teško ali prebrodite i to. Svi će vam pomoći, još ako se i vi potrudite, budete vam fenomenalno. Naš šef Kevin uvijek zbija šale i uljepša dan svima. Konkretno za naš restoran, znam da su mnogi radili tu samo zbog Kevina. Sve se može dogovoriti ali bez pretjeranog zabušavanja na poslu jer smo svi mi tu da radimo I plaćeni smo za to. Mušterije su tek posebna priča…biće tu i onih koji vas i ne pogledaju, ali i onih koji dolaze redovno, u vašu smjenu. Tako sam imala čast da steknem prijatelje, bračni par Tracy Jones i Chris, koji su sjetili i poslali čestitku za ng. To vam zaista ugrije srce, da nadu.
Vrijeme za putovanje sam ostavila za kraj. Produženi vikend prije odlaska kući, provela sam u NY. Eee to je grad koji zaslužuje pažnju. Samo Central Park oduzeće vam dah…ne možete ga obići cijelog, ogroman je to prostor. Kada šetate ulicama susretnete toliko različitih ljudi, svako gleda svoja posla. Restorani na sve strane i za svaki ukus. Moj izbor bio je prvo tajlandski restoran. Nažalost zaboravila sam naziv ali se sjećam i dalje prijatnog osoblja, ambijenta i svakako hrane. Sutradan sa njujorškom balerinom uživala sam u najboljoj pizza. Porodični prijatelji kod kojih sam odsjela, pokazali su mi dio Njujorka koji nije na listi agencija. Upravo tako upoznate, makar malo, grad u kojem boravite.
Kada se vratite kući, nosite kofer poklona za druge a za sebe lično uspomene. Ništa, ali baš ništa vam ne može nadoknaditi ili zamijenti iskustvo, osjećaj nezavisnosti koji dobijate na ovakvom putovanju.
P.S. Idem ponovo jer je zarazno..
